22.07.2017.

Subota, 22.07.2017.

ZAŠTO NIJE OTIŠAO ZELE

Sloboda nije uzajamno milovanje idiotskih glava

Zele je HDZ-ov prvoborac, što bi oni sami rekli, barakaš. Kao i većina takvih nije bio zadovoljan raspodjelom kolača, pa je prešao u još barakaškiji HDZ brojke. To je inače jedan od tri modus operandija u današnjoj politici skoro svih stranaka. Ili šutiš i skupljaš mrvice, ili se povučeš iz politike, ili osnuješ novu stranku. Zele je odabrao ovo treće. I dobro je iskoristio, odnosno naplatio, inerciju nezadovoljstva tadašnjeg članstva i pritajenih simpatizera. Na izborima 2006. godine, preoteo je vlast starom HDZ-ju, postao županijski premijer, a nakon izbora 2010. godine, skoro dvije godine blokirao formiranje vlasti, dok nije i ostao premijer.

Zele je po zanimanju doktor, specijalista kirurgije. I to je jedna konstanta u Hrvata. Mnogi su doktori napustili svoje časno zanimanje i odazvali se zove nečasne politike. Njegov stranački šef, Božica-Ljubica, jedan je od takvih primjera. Medicina je izgubila, a politika se nije baš usrećila. Zele je i tu izuzetak. Nije on napustio svoje zanimanje, bilo bi pogubno za njega osam godina pauze. Zato Zele više ordinira u županijskoj bolnici, nego u županijskoj Vladi. Evidentno je da nam takvim njegovim odnosom prema poslu, dobivaju pacijenti, bez obzira što nam Županija postaje pacijent. I to neizlječiv. Što Zele kao iskusan kirurg zna. Rak nije, ali lijeka nema. Pa se zbog toga i okrenuo alternativnoj medicini u liječenju tog teškog bolesnika.

Iz njegova prvoga mandata vidljivi su bili i njegovi prioriteti: šumarstvo, poljoprivreda i ekologija. Sve na prirodnoj bazi. Šumarstvo je prioritet prioriteta jer se ne smije dozvoliti da bracina pilana ostane bez sirovine ni jednu sekundicu. Za to je u prvom mandatu bio zadužen čovjek od vina i povjerenja, a u drugom mandatu se to mora dijeliti sa starim HDZ-om. Pa i oni imaju braće, stričovića, kumova. A pilana hvala Bogu, na svakom koraku. I unosnih finalnih proizvoda, ocipaka i japije. Skladište sirovine golemo, a početnog stanja nema. Idealna terapija.

Sa poljoprivredom je Zele imao još veće planove, Tera jedan, dva i tri. Ali, malo je tu zapelo. Nedostajale su dvije sitnice. Trebalo je brdo para za te Potemkinove projekte, a trebalo je bogami i raditi. Kako nije našao pacijenata ni za jedno, ni za drugo, ti vanzemaljski projekti su, za sada, u fazi medicinske kome. Ne Come, nego baš kome. No, tu je naš vrli doktor, koji to može vrlo lako probuditi i oživiti. Čim nađe pacijente sa parama i voljom za rad.

Što se tiče ekologije i zaštite okoliša, Zele je i tu ostao dosljedan svom nadimku. U svoja dva mandata, u potpunosti je eliminirao sve industrijske zagađivače i sveo emisije štetnih tvari u zrak na nulu. Što nije uspjelo ni jednoj zemlji u EU. A bogami i šire. I sada imamo Zelinu županiju. Pardon, zelenu županiju.

Što reći sada, kada su blizu i naredni izbori? Može li Zele triput? Čovjek je ipak u godinama. Osim toga, pacijent trpi velike boli, a zakona o eutanaziji nema. Alternativna medicina nije dobacila dalje od drugog rođačkog koljena. Može li  Zele prikratiti muke pacijentu i proći nekažnjeno? Da ne bude slučajno povređen i vitalni privatni interes? Mnogo je pitanja, a medicina je ipak egzaktna nauka. Zato politika nudi sva moguća rješenja. I ne treba sumnjati na što će se Zele osloniti. Bilo kako bilo, Zeli ni to nije pomoglo. Njemu i njegovoj Vladi izglasano je nepovjerenje nepunu godinu prije izbora. Kako sada stvari stoje, male su šanse da Zele dobaci i do trećeg premijerskog mandata.

                                                                                                 U Livnu, ljeto 2014. godine

Kako smo i prognozirali, Zele nije mogao triput. Izbore 2014. godine popušili su ponajprije zbog toga što nisu ušli u vlast 2010. godine i dokrajčili stari HDZ. A 2010. godine nisu prihvatili učešće u vlasti samo zbog Božice-Ljubice koji je od Dragančeta dobio ponudu koju nije mogao (a bogami ni smio) odbiti. Ali to je neka druga priča. Vratimo se Zeli. On je naizgled mirno prihvatio poraz i počeo se pripremati za lokalne izbore 2016. godine. I uspio je dobiti načelničko mjesto sa anonimnim kandidatom. Dvije stvari su ovdje bitne. Zelino odsustvo sujete i ustupanje mjesta za kandidata za načelnika mladom nekompromitiranom čovjeku. I drugo: izborni terorizam HDZ-a koji je neviđenom krađom ostavio Luku da borta i četvrti mandat. Zele je podigao veliku buku, najavljivao tužbe do Strasbura, međutim sve je nekako leglo. Paralelno s tim počele su i priče o njegovom odlasku iz Livna.

Livanjska bolnica je i tako kadrovski opustošena pa je malo nedostajalo da spadnemo na samo jednog kirurga, kad već imamo samo jednog ginekologa. Na žalost po neke, medicina nije struka opće prakse, pa da se na Zelino mjesto javi neko iz Zlosela i kao potrebnu kvalifikaciju navede da već desetak godina kolje krmad po kućama, što je vrlo slično kirurgiji. Tako se priča o pritiscima na Zelu, serija priopćenja HDZ-brojki o tome, Zelina najava odlaska u Knin nastavila, sve je to izgledalo kao gotova stvar. I onda ništa. Tišina.

Što se to u međuvremenu dogodilo i zašto nije otišao Zele. Kako se iza svake medijske halabuke i raznih spinova kriju osobni interesi, a halabuka je samo skretanje pažnje, sve je leglo na rudu. Činjenica je da je nekakav dogovor postignut. Kakav, može se samo nagađati. Ali očito je da je vuk sit, a koza cijela. Odnosno Zele je namiren, a HDZ pušten da i dalje radi što mu je volja.

01.07.2017.

Subota, 01.07.2017.

TABULA RASA

Prošli tjedan okončana je prva faza raspleta, odnosno smijenjen je stari, a imenovan novi županijski premijer. Sjednica i tok glasovanja pokazala je svu bijedu političke scene u našoj županiji. Posebno sam kivan na bivšeg stranačkog kolegu, koji je danima prije nudio svoju ručicu HDZ-u iako ona nije bila potrebna. Kradom su kupili boljitak. Ali to je već druga priča. Vratimo se premijeru ili kako to kažu Englezi: The King is dead, long live the King. Po naški: Dolje premijer, živio premijer.

Dakle, dobili smo novog premijera sa neopisivom radnom i životnom biografijom. Toliko neopisivom da se nema baš ništa reći. Završen pravni fakultet i par godina radnog iskustva u našem komunalnom poduzeću. Nevjerojatno. Mora da sam nešto propustio, iako sam se ovih dana trudio doći do relevantnih informacija. Ništa. Prazna ploča ili na latinski tabula rasa. Ovo će stvarno biti jedna od mojih najkraćih kolumni. Filozofi tvrde da se pod tabulom rasom  krije teorija koja tvrdi da se čovjek rađa bez unaprijed predviđenih osobina i sposobnosti, kao prazna ploča. To se stiče kroz život i obrazovanje. E sad, čovjek ima fakultet, ali većina nas zna da diplomu možete dobiti u Travniku uz ćevape kod Harija, ili u Kiseljaku uz pogačice sa kajmakom. Diploma je danas zadnji kriterij nečije sposobnosti. Radno iskustvo u komunalnom također nam ne može ponuditi stvarni kapacitet novog premijera, jer radni dometi pravnika u komunalnom svode se na pisanje tužbi protiv neplatiša komunalnih usluga i eventualno izrade projekata tipa recimo selektivno zbrinjavanje komunalnog otpada na području općine Livno. Za koji znamo da nije, niti će ikada biti urađen. Jer to ne piše u programu stranke.

Ipak smatram da dečku treba dati šansu. Iako sam za vrijeme rata govorio da je sreća što u donacijama vojne opreme nije bilo zrakomlata i aviona. Svi bi se prijavljivali za pilote. Bilo kako bilo, novi premijer je u svom nastupnom govoru hrabro rekao da će mu prioritet biti zaustavljanje iseljavanja, nova radna mjesta i slične gluposti koje su redom ponavljali svi njegovi prethodnici. Trebao je barem malo osvježiti stare šalabahtere, unijeti neke novine, kao što su zaustavljanje nepotizma u zapošljavanju u državnim poduzećima i institucijama. Ne lezi vraže, to mu je govorio prethodnik, pa vidite kako je završio. Jer rodbinsko-tazbinske veze bile su glavni kriterij za imenovanje novog premijera.

U paničnoj potrazi za podobnim i poslušnim, sa naglaskom na ovo drugo došli smo do situacije da se na najodgovornije mjesto u Livanjskoj županiji imenuje skoro pa pripravnik. To je i najbolji pokazatelj koliko je vladajućoj dinastiji stalo do ove županije i njenih stanovnika. U priopćenju HDZ-brojke stoji da se vladajuća dinastija ponaša kao rimski imperator Kaligula, koji je u nedostatku ljudi od povjerenja imenovao svoga konja, Kasača, za senatora. Bilo kako bilo novom premijeru dajem rok do Svih Svetih, iako mu ni oni ne mogu pomoći. Neka se moli Prvoj dami i neka veže age gdje mu konji kažu.

ROLLING STONES

Pored opće besperspektivnosti naše sredine, nedostatka poslova, odlaska mladih i ovih igara bez granica što nam serviraju vladajući u stilu: Dolje premijer – živio premijer, preostali građani sela Livna svakodnevno se suočavaju sa sve većom dozom primitivizma od strane onih koji podržavaju ovakvu vlast. Prije rata sinonim za primitivizam bio je termin donjepoljci, odnosno mnogobrojna bulumenta doseljenih sedamdesetih i osamdesetih godina u Livno, gdje su dobili posao, stan ili kredit za gradnju kuće, a još uvijek su po svojim navikama mislili da žive u svojim vukojebinama.  Za i poslije rata njihov broj se značajno smanjio, a na njihovo mjesto su došli ništa manje civilizirani gornjepoljci. Njih ćemo u ovom štivu zvati rolling stones ili kotrljajuće kamenje. U daljem tekstu koristit ću Vukov termin rolingstonsi, odnosno pisaću kako govorim.

Da, ti su se rolingstonsibučno skotrljali u naš grad i nametnuli nova pravila ponašanja. Stari dobri primitivizam. Na internetu možete pronaći milion definicija primitivizma, sve se uglavnom svodi na suprotnost civiliziranom ponašanju. To je stanje nižeg društvenog i kulturnog razvoja, a nastaje iz želje za isticanjem u  svojoj malograđanskoj sredini. Jedna od najopasnijih osobina primitivizma je da vješto skriva svoje osobnosti. Sa dolaskom nove vlasti, došli su i novi ljudi, naizgled uljuđeni, sa novim modernim odijelima, sa finim manirima i uljudnim ophođenjem, počeli su sve prilagođavati sebi. Sve potiho, sve sotto voce.

Jedna od prvih mjera pendrek ministra bilo je uklanjanje policajaca pozornika sa livanjskih ulica. Na prvi pogled odličan potez. Što će policija na ulicama, ovo je miran i siguran grad, pa nemaju što tu raditi. Nedugo nakon toga, općinske vlasti uvele su i naplatu dijela livanjskog parking prostora. Rezultat ove dvije mjere je potpuna anarhija u prometnoj kulturi Livna. Bolje je reći da ona uopće ne postoji. Parkira se gdje god se ne naplaćuje, a omiljena mjesta u centru, od mosta prema spomeniku i dalje su: pločnici sa obje strane ulice od mosta prema centru, gdje se nalaze mesnice i ljekarna, ali i dva parking placa sa obje strane Bistrice koji zjape prazni, dok se ovim komadićem prometnice morate probijati kao kroz minska polja. Sljedeći hot spot je na krivini kod pekare, preko puta općine, zatim kod stare gradske ljekarne, gdje se zbog nepropisnog parkiranja i smanjene preglednosti često događaju prometne nezgode, zasada bez težih posljedica. Slijedi opasna šikana kod Intesa San Paolo banke gdje se sa jedne strane parkiraju oni željni svoje love i mirovina, dok se preko puta njih parkiraju posjetitelji kladionica željni brze love. Ako ste i to uspjeli savladati čeka vas horor od raskrsnice kod Kaića kuće gdje za svaki siguran prolazak treba da platite misu. Slijedi malo komotnija vožnja prema Zgonima ili Forumu, pod uvjetom da niste zaboravili čudnovata prava prvenstva. No tu je problem samo za strance.

Sadašnji model naplate parkinga nagrađuje ove nove primitivce, da ne kažem nesavjesne vozače, dok „kažnjava“ savjesne vozače koji za potrebe svojih obaveza parkiraju na za to dozvoljenim mjestima. Umjesto toga treba uvesti naplatu parkinga sa automatima za naplatu, dok bi sve sadašnje čuvare parkinga u ljetnjem periodu trebalo prekvalificirati u službu koja sankcionira parkiranje na nedozvoljenim mjestima, postavljanjem lisica na prednje kotače tako parkiranog vozila. Koliko je novca utrošeno za postavljanje rampi i kućica, mogao se cijeli grad pokriti automatima za naplatu parkinga. Ali to nije u duhu civiliziranog ponašanja, niti je u programu stranke. I zato je vožnja kroz Livno pogibeljnija nego u mnogo većim gradovima, barem za živce.

Za to vrijeme rolingstonsi uživaju. Voze kako hoće, parkiraju gdje hoće, još samo nisu riješili kako se parkirati na Tomu. Rolingstonsi jedni druge prepoznaju i uvažavaju, pomažu se i u nevolji, odnosno u sukobu sa civiliziranim. Oni vjeruju da Livno postoji samo radi njih i da tu mogu raditi što god hoće. Rolingstonsinemaju nedoumica, kolebanja ili ne daj Bože grižnje savjesti. Sve se mijenja osim rolingstonsa i kamenja, doduše kamenje se može promijeniti tucanjem, što koliko znam nije isprobano na rolingstonsima.

Neutoljiva glad i žeđ rolingstonsa da sve prilagode i podčine sebi možda nama djeluje iščašeno, ali to njih mnogo ne tangira. Stvaraju lagano novi sustav vrijednosti prilagođen njima, imaju svoje omiljene pisce (J.Vidović: U svakom žitu kukolja), svoju glazbu (Thompson, Ceca, Dragana i slični), svoje manifestacije (koride i derneke). Treba naglasiti da u ovakvim uvjetima kultura i životni stil rolingstonsa postaje državna kultura i opće prihvaćeni način življenja i ponašanja.

Pod kategorija rolingstonsa su livadići. To su rolingstonsi bez auta ili pješaci. Ne razlikuju prometne od pješačkih zona, nisu nikada čuli za zebru ili je to za njih onaj čudni konj sa prugama, ne poznaju pravila šetnje na korzou. Sve je to za njih jedna livada i tako se ponašaju na livanjskim ulicama i trgovima. Njih se treba posebno paziti, jer nikada ne znate kad će vam iskočiti pred auto.

Zato otvorite četvore oči dok se vozite ili šećete po Livnu, čuvajte se livadića. Irolingstonsa, naročito u kružnom toku. Jer, rolingstonsi su uvijek u pravu i prednosti. I kad se nalazite u kružnom toku, a spazite  rolingstonsa kod Ljiljana ili Bibera, zakočite i pustite ga da prođe. Nije važno što će on napraviti nekoliko krugova dok potrefi izlaz, vi za to vrijeme upalite omiljenu signalizaciju rolingstonsa, sva četiri žmigavca i čekajte. Čekajte bolje dane.