03.06.2017.

Subota, 03.06.2017.

MALI GRAD ZA VELIKI ODMOR

                                                                        U susret 5. lipnju svjetskom danu zaštite okoliša

Pred predstojeću turističku sezonu i dolazak gomile turista iz dijaspore i studentskih domova počele su intenzivne pripreme za njihov prihvat da se što bolje ugoste u našem gradu i da u njemu ostave što više novaca. Uređene su postojeće turističke atrakcije, tako da se može brzo i sigurno obići Duman i oba izvora. Za tu svrhu izgrađeni su drveni pješački mostovi od starog vodovoda do žgliba, gdje je urađena i platforma za prihvat većeg broja turista. Isto je urađeno i sa Goranovom pećinom, koja se nakon 30-ak godina opet može posjetiti. Na terasi ispred starog vodovoda turisti se mogu osvježiti hladnim pićem i isprobati čuveni Livanjski sir. Tu se također mogu nabaviti suveniri Livna, koje je naša općina putem javnog natječaja izabrala između stotinjak radova mladih Livnjaka. Slično je uređeno i izvorište Sturbe, gdje se u starom vojnom skladištu može obići muzej domovinskog rata, kao i buduća centralna sušara za Livanjski sir. Osposobljeno je i nekoliko starih vodenica u Dumanu i na Sturbi, gdje se može vidjeti tradicionalna proizvodnja brašna od žitarica koje uspijevaju u plodnom Livanjskom polju. Urađene su i pješačke staze i staze za mountain-bike na Bašajkovcu, tako da će se moći sa lakoćom posjetiti obe kule i Šumareva kućica, kada se završi njihova restauracija. U suradnji sa planinarskim društvima uređen je i planinarski dom podno Cincara, te se organiziraju raznovrsni planinarski izleti.

Pored ovoga, brojnim turistima biće ponuđeno razgledanje i pohađanje likovne kolonije u Crnoj stini koja će trajati cijeli srpanj. Uz tradicionalno livanjsko kulturno ljeto i motorijadu, turisti će imati i cijeli kolovoz sadržajnu turističku ponudu, na koju će se nadovezati manifestacija Dani Livanjskog sira, koja će ove godine imati polivalentan sadržaj (brojne panele, naučne radove iz ove oblasti, inicijativu za brendiranje i zaštitu Livanjskog sira) uz obaveznu izložbu i izbor najboljeg Livanjskog sira. Sve u svemu, ponuda koje se ne bi postidio ni Pag, nama najsličnije mjesto preko Dinare.

I onda sam se probudio obliven hladnim znojem od ove noćne more. Kako je čovjek proklet, uvijek sanja nemoguće stvari suprotne od stvarnosti. Pogled kroz prozor brzo me izliječio ovih horora od snova i prizemljio na daleko interesantniju livanjsku stvarnost. Možda je i do mene i do moje pokvarene mašte pa sanjam gluposti. Zato se treba pod hitno vratiti stvarnosti.

Što žurnije popraviti ogradu oko Dumana, ako željezna armatura nije dovoljna, razmisliti i o žilet žici. Za one najupornije unutar tog kruga postaviti još jedan pojas žice i kroz nju povremeno puštati električnu struju. Isto to napraviti i sa izvorištem Sturbe, to je vojna imovina i šta ima koji kufer da se tu motaju turisti. Zar nije isto turisti – teroristi. I da nam zbog njih neko, ne daj bože, strada. A poznato je kako Europska unija vodi tešku rovovsku borbu protiv terorista-turista. I sigurno će i ova naša nastojanja dobro nagraditi. Što se tiče kulturnih manifestacija i masovnijih okupljanja, svesti to na najmanju moguću mjeru. Kakvi slikari, kipari i ostali bakrači, neka slikaju kod kuće. Za ovo ljeto dovoljan je jedan rock koncert u sklopu motorijade i jedan Thompsonov na otvorenom radi podizanja posrnule domoljubne svijesti. Lokaciju održavanja držati u strogoj tajnosti do samog dana koncerta kako bi se izbjegle moguće terorističke prijetnje onih tamo antifašista, majke im ga.

Izložbu Livanjskog sira održati po naški, pet-šest klimavih stolova na gradskom trgu i isto toliko proizvođača. Termin održavanja uskladiti sa vremenskom prognozom i odabrati što vreliji dan, da se naš autohtoni proizvod čuje što dalje sa što manje ulaganja. Proizvođačima to ionako ne smeta, oni kupanje mrze više od partizana, pa neka se ta gospoda iz Europe nauživaju iskonskih mirisa rodnog im kraja.

Da se ja vratim na Pag. Livno sa Pagom ima dosta sličnosti, ne samo po proizvodnji dva najbolja sira na Balkanu, pardon Jugoistočnoj Europi. I Livanjsko polje je, kao i otok Pag kultivirano kao mjesečeva površina. Lijepo je baciti pogled sa Koričine ili još bolje Vagnja i vidjeti tu divno upropaštenu i neobrađenu zemlju koja je hranila Livnjake od stoljeća sedmog. Do pojave Konzuma. Livnjaci su kao pravi Kikaši davno pročitali Todorića i zaključili da je bolje džabe ležati nego džabe raditi, odnosno proizvoditi i sve to poklanjati Todoriću, koji je odmah u startu uveo vatikansko plaćanje: Bog će ti platiti. Tako nam leže tisuće hektara neobrađene zemlje, sve u cilju njene rekuperacije od industrijskog zagađenja iz prethodnog mračnog perioda. Za nekih  50 do 100 godina imat ćemo najveću ekološki čistu površinu u cijeloj Europi za proizvodnju zdrave hrane. Normalno da će cijena takvog proizvoda biti značajno veća uz, za uvijek oprezne Livnjake solarno plaćanje: Lovu na sunce.

I eto ja se već četvrt stoljeća mučim da dokučim ciljeve HDZ-ove politike prema Livnu. I tek nakon teških snova ja progledah. To je to. Iako mi je već na početku tranzicije Soft Rocky govorio da Livno treba pretvoriti u ekološko turistički raj, sve proizvodne kapacitete prenijeti u Hercegovinu, neka se oni tamo zagađuju. Generacijama iza nas ostat će okolišno i turistički zlatni rudnik. Nisam mu vjerovao, ako se sjećate prethodne kolumne i što je teorija nevjerovatnija, prije se desi u praksi. Zato to treba dobro proslaviti. A gdje se u Livnu može najbolje partijati nego na našem Zrću, odnosno na gradskom trgu, mislim da se zove Trg Kralja Tomislava. Logično. Trg je koncepcijski uređen baš kao daleko poznatija plaža na Pagu. Veliki broj kafića sa ljetnim terasama pogodnim za partijanje do zore, na radost svih Livnjaka, a naročito stanara u okolnim zgradama. Glazbenim izborom mi smo daleko ispred Zrća. Na tako malom prostoru nema kafića sa identičnim glazbenim konceptom. Pušta se sve. Od ozbiljne glazbe, preko rew-a i grange-a do nezaobilaznog turbofolka. Česta su i gostovanja uživo zvezdaGranda i pjevušenja na playback, na radost mnogih poklonika ovog glazbenog žanra koji uspijeva probuditi i najuspavaniji domoljubni zanos. Neviđena, odnosno nečuvena kakofonija zvukova.

I zato veliko Hvala Profi i ekipi za ovu dalekovidnost. Normalno da je teško biti prorok u svom selu. Svi smo mi svjedoci neshvaćanja poteza naših čelnika za naše dobro. Puno se nepotrebne kritike prolilo po njima, mnogo se pljuvalo i prozivalo za svakojake radnje, čak i za lopovluk i nepotizam neki su čak bili i kamenovani, ali sve su herojski izdržali. I to naš narod ne treba to zaboraviti. Djela i likovi naših junaka Pavlove ulice živjet će vječno u našem narodu, jer zločin ne zastarijeva.