09.09.2017.

Subota, 09.09.2017.

GENDER

Na muškobanjastom Balkanu odavno više nije isto kao prije. Ne mislim ja tu na sva ova događanja u zadnjih četvrt stoljeća, mislim prije svega na muški, patrijarhalni karakter našeg načina življenja, koji je doživio potpuni slom. Žene su svuda, od predsjednika i premijera do rudara. Za ne vjerovati je kako su muškarčine šaptom pale. Ne može ih više dignuti ni afrička šljiva ni ostali preparati za stjecanje pouzdanja.

Za sve to nije kriv opći društveni napredak u svijetu, jer kod nas odavno nema nikakvog napretka, osim prihvaćanja svega i svačega iz bijela svijeta. Pa tako i nevladinih udruga za koješta. Između ostalog i ravnopravnost polova. I to je dobro, da je ostalo samo na tomu. Ali otelo se, jebi ga.

Kako sam ja bio okorjeli pobornik muške dominacije to mi se nimalo ne sviđa. Mada sam ja već davno prije ovih promjena pokleknuo pred svojim ženama. Ostalo mi je samo da je moja zadnja: Tako je ženo, kćeri, šefice. Samo još materi prkosim. Ali da pretjerujemo i u tomu, kao i svemu, pretjerujemo brate. Doduše mene ne nervira predsjednica, kao plavuša iz vica, ne nervira me ni LGBT premijerka, ne nervira me dominacija žena. Nešto drugo me nervira kod žena.

Žene vozači. Koliko ste puta bili na rubu živaca prateći auto koje ide nemoguće sporom brzinom, a vama se žuri. I kad uspijete preteći, brzi pogled desno i konstatacija: Žena, znao sam. Žene će normalno reći da su one prirodno mnogo pažljiviji vozači i da statistički izazivaju mnogo manje prometnih nezgoda. Žena vozač na semaforu redovito koristi crveno za popravak šminke. I kad se pali žuto, šminka se uredno vraća u torbu. Zeleno je zatiče u odlaganju torbice i traženju prve brzine, zatim kratak pogled lijevo, desno i priprema za polazak, međutim, zeleno već treperi i logično, sačekat ćemo sljedeće. Da još malo popravim šminku.

Žena na bankomatu. Prilazi mu kao tigru na kratkom lancu. Oprez, ujeda. Kad je već prišla bankomatu, počinje potraga za karticom. Onda beskrajno oprezno ukucavanje pina. Zatim provjera stanja na računu, pa vađenje kartice. Pažljivo pregledanje listića, kao da na njemu piše horoskop, zatim ponovo stavljanje kartice, ukucavanje pina, ukucavanje željenog iznosa novca, vađenje kartice, uzimanje i spremanje novca. Zatim ponovo ubacivanje kartice, ukucavanje pina, provjera stanja. Uzimanje listića i uporedba sa prvim listićem. Računanje u sebi. Hu, u redu je. Odlaganje listića i kartice u novčanik, novčanika u torbu, udaljavanje od bankomata. Nevjerojatno, probajte kad budete u prilici provjeriti prolazno vrijeme. Moj rekord čekanja bio je 11 minuta i nešto sitno sekundi.

Žena u kupovini. E to je već događanje koje traje malo manje od prosječne meksičko-turske sapunice. Za svaku banalnost moraju se obići sva moguća prodajna mjesta gdje se možda nalazi najpovoljnija banalnost. Muškarci što god da kupuju, kupuju to na prvom ili maksimalno drugom prodajnom mjestu. Žene obiđu sve moguće radnje da bi se na kraju vratile u prvu ili drugu i tu kupile traženu potrepštinu. Za muškarce je terapija, kafić, sport, kartanje i slično, dok je za žene najbolja terapija shoping. Kako redovno idu u shoping kao i svaki ovisnik ne priznaju svoju ovisnost, već nude stotine razloga u korist te terapije. Možda i zbog toga, ako je vjerovati statistici i dulje žive od muškaraca. Ili možda zbog toga što nemaju žene.

I još ako imate sreće da vam žena ima položen vozački, da vam je zaplijenila kartice, možete slobodno reći da ste sretan čovjek. Dok vi obavljate svoju terapiju u svom omiljenom kafiću, žena vam je oduzela auto i krenula u shoping. Nemojte žaliti što vam je kartica ispeglanija od košulja, jer sve ima svoju cijenu. Neprocjenjivo.

BAUK KOMUNIZMA II

Proces neprepoznatljivosti i neuvjerljivosti SDP BiH nastavlja se nesmanjenom brzinom. Možda je na to utjecalo ovo vrelo ljeto i temperature zbog kojih se nikome ne mili niti polemizirati niti otvarati nove priče. Bolje je u hladovini šutke promatrati što drugi rade. A drugi bogami ne miruju. Ovih dana Bakiraga je zakotrljao novi spin: BiH nije dopustila gradnju Peljaškog mosta i normalno tu je SDA da jedina brani integritet i suverenitet države. Nakon ljeta i pada temperatura pridružiti će se i ostale stranke sa Baščaršije, baš kao i nedavno za podršku pokretanja revizije presude protiv Srbije. I sve će stranke kao i tada, podržati i ovu zaštitu vitalnih Bakirovih interesa. Nije Bakir ni završio priču o mostu, javio se Draganče da kao zaštiti interese Hrvatske. Jer Hrvatska se ne zna sama braniti. Potrebni su joj jurišnici iz Ljutog doca da im ukažu na ugrozu koja uvijek dolazi iz Sarajeva. Uvijek u isto vrijeme, baš godinu pred izbore. I valja to biračko stado već sada početi trenirati.

SDP je redovno nasjedao na ove priče i pokušavao glumiti većeg katolika od pape. Sjetite se samo Denisa i Sutorine. Kao da je BiH ostala bez pola teritorije i još gora, naknadna pamet mladog skojevca. Jednom za vazda treba upamtiti da se sa nacionalistima ne treba takmičiti u takvoj vrsti domoljublja, iza kojeg se redovito kriju privatni interesi. U toj igri uvijek si donji. A i nema potrebe. Niti će se suverenitet i cjelovitost BiH smanjiti ili povećati takvim ispadima. Jedino što se tu smanjuje je podrška birača SDP-u. A zašto onda to rade. Ne znaju se baviti običnim problemima malog čovjeka, kojega baš mnogo ne tangira ni revizija presude, ni Sutorina, već ga nervira kako izaći na kraj sa bijednim primanjima. Rukovodstvo stranke se u zadnjih 15-ak godina bavi samo ozbiljnim temama: suverenitet i cjelovitost BiH, europske integracije, izgradnja auto puta i slično. Da se razumijemo, to su operativne teme, a ne teme koje se nude simpatizerima koji nemaju nikakvih primanja.

Europski standardi su nam isto tako omiljena tema. Poređenja cijena kod nas i u Europi. Normalno je da dugogodišnja državna apanaža sprečava racionalno razmišljanje. Upoređivanjem cijene struje, telefona, goriva i sl.  sa  europskim ne donosi se pravilan zaključak, kada su kod njih primanja ista, ako ne i veća od europskih. I normalno je da takvi ne mogu pojmiti da se slušateljima tih nebuloza živo jebe za auto put i integracije, kad mora za režije izvaliti više od pola svog minimalca ili mirovine. Zato se i nije ništa poduzimalo na racionalizaciji poslovanja javnih poduzeća u oba navrata kada smo bili na vlasti. Nema veze što svaka fukara zna zašto su elektroprivrede, telekomunikacije, vode, šume na nuli ili u minusu, a imaju europske, ako ne i veće cijene svojih usluga. S tim se trebate baviti gospodo, sa prekobrojnim upošljavanjem. Jer nacionalističke stranke ovu državu smatraju svojom babovinom,  a državna poduzeća svojim kravama muzarama.

I zato vam trebaju tvrđa programska opredjeljenja. Ašikovati sa europskim pravilima ponašanja u političkoj džungli u kojoj se nalazimo unaprijed je osuđeno na propast. Ali izgleda da je to vaš primarni cilj. Smanjiti broj igrača na koje se dijeli tal. Pretvoriti stranku u dioničko društvo u kojem nema malih dioničara. Osigurati svojoj ekipi mjesta na izbornim listama koja im garantiraju ulaz, zatvoriti transparentnost poslovanja, najamnina i prodaje nekretnina i lagano trošiti i pričati priče o europskim integracijama.

U toj svojoj samodovoljnosti samima sobom potpuno je nemoguća misija ujedinjenja ljevice. Jer bi se broj dioničara značajno uvećao, a oni što se kao ujedinjuju sa nama, u miraz ne donose ništa. Potpuno je zamrla i suradnja sa srodnim strankama u okruženju, naročito sa hrvatskim SDP-om. Možda se i ta moguća suradnja procjenjuje kao gubitak dijela suvereniteta.

U Hrvatskoj je situacija još gora. Odlaskom Milanovića iz politike svaka desničarska šuša digla je glavu. Od neprimjerene ploče u Jasenovcu do promjene imena najljepšeg zagrebačkog trga. Šatoraši samo što nisu krenuli na kampiranje, baš u okolici radnog logora, kako ga oni zovu. Između toga se dešavaju izgredi u Kninu gdje hrabre ustašice, nakon privođenja tumače i policiji i svekolikoj javnosti da su se pozdravljali sa tradicionalnim hrvatskim pozdravom: Za doma spremni. Jad i čemer. Za proslavu blagdana Velike Gospe, jedan od mnogobrojnih crkvenih velikodostojnika u svojoj  propovijedi predlaže izmjenu procedure krštenja i umjesto upita odričete li se Sotone predlaže odričete li se Maršala. Genijalno. Pa što im je to Maršal uradio da ga se boje i nakon skoro 40 godina od njegove smrti. Iz dobro obavještenih izvora saznajem da se formira tim specijalaca da dokrajči Maršala. Oštri se glogov kolac, spremna je i veća količina bijelog luka, razrađuju se još samo varijante diverzantskog upada u Kuću cvijeća u Beogradu.

Za to vrijeme kod nas se pokušavaju oživiti davno preminule tvorevine. Slavi se neka objetnica formiranja HR HB, polažu se vijenci na grob njenog prvog i jedinog predsjednika, održavaju se naučni skupovi sa temama pravdanja postojanja te tvorevine.  Hrvatski narodni sabor prednjači u aktivnostima na čelu sa svojim dobro uhljebljenim predsjednikom Božicom Ljubicom. On i institucija na čijem je čelu su smokvin list političkog jednoumlja koje je Draganče uveo na mala vrata. Ili si sa nama ili te nema. U takvim uvjetima još uvijek postoji značajna biračka masa koja je protiv te i takve politike, ali ona nema alternativu. Svako iskakanje je kratka daha i rješava se instaliranjem Dragančetovih ljudi u takve stranke koje se vrlo brzo pocijepaju i gase.

Upravo tu postoji prostor za novo političko djelovanje združenih snaga SDP-a iz obje države. Bez figa u džepu, bez lažne priče o narušavanju suvereniteta i sličnih nebuloza. Neuvjerljivost ili možda nesnalaženje nove ekipe hrvatskog SDP-a je još jedan argument za inicijativu SDP-ove izborne liste za 11. izbornu jedinicu. Krajnje je vrijeme da se i SDP RH postane aktivan na tom polju. Glasnović je pokazao da se može oteti do tada neprikosnoveni mandat HDZ-a. Kvalitet kandidata i nedostatak stranačke infrastrukture nije dovoljan za ostale političke opcije koje su redovito imale liste, a nisu postigle ništa. Jedina stranka koja tu može parirati HDZ-u je SDP RH u suradnji sa SDP BiH. Ovom listom postiže se nekoliko pozitivnih efekata za SDP BiH. Mijenja se njegova politička percepcija kod većine Hrvata u BiH koji SDP BiH smatraju bošnjačkom strankom. Dobiva se značajan zamah u razvoju SDP BiH na područjima sa hrvatskom većinom koji je sada postoji samo na papiru. U svakom slučaju ni jedna ni druga stranka nemaju što izgubiti, mogu samo dobiti. I konačno razbio bi se HDZ-ov projekt discipliniranja oporbe i praktičnog formiranja jednostranačkog sustava, pod izgovorom zaštite nacionalnih interesa, koji su u stvarnosti u funkciji ostanka i opstanka HDZ-a na vlasti.