08.04.2017.

Subota, 08.04.2017.

NVO, NGO, LGBT, HVIDRA, SUBNOR, AVNOJ...

Iako smo svjetski rekorderi po broju nevladinih organizacija, njihov broj se ne smanjuje, naprotiv svakog dana sve ih je više. I imaju sve više pažnje i od medija i od političara. Jer i jedni i drugi ih se boje i pokušavaju im ići naruku, odnosno niz dlaku. Nije dobro ignorirati zmaja, naročito ako živiš blizu njega. Makar on bio i od papira. Ono što me zbunjuje su njihovi ciljevi zaštite i naročito engleski akronimi njihovih imena. Pa tako kad izgovaraju el-dži-bi-ti , to su puna usta jebote, zvuči kao AVNOJ, moraš htio ne htio obratiti pažnju. A kada dešifriraš što to pripadnici te udruge štite i kakvu galamu dižu oko jedne doze suzavca, pitaš se u kojoj ti to zemlji živiš.

S druge strane vidiš nekoliko opskurnih likova sa dva – tri nepismena transparenta koji sugeriraju pravo na život. I to je pohvalno, samo što se tu ne radi o njihovim životima. Pravo na abortus je neotuđivo pravo svake žene koja se nađe u takvoj situaciji, nikako nekih fobičnih likova koji ozbiljno zastupaju tezu da je onanija štetna po zdravlje. Lako je sa tuđim ... gloginje mlatiti. Najveći pobornici zabrane abortusa su upravo oni likovi koji ga nikada nisu stavljali ili ga nikada nisu vadili.

Da se razumijemo, nemam ništa protiv njihovih životnih i seksualnih problema. I ja volim seks. I rado ga se sjećam. Ali o svojim seksualnim opredjeljenjima ne govorim javno. To je moja privatna stvar. Pa neću valjda da se reklamiram kao ovi el-dži-bi-tijevci. Niko ti ne brani da budeš to što hoćeš, samo se nemoj reklamirati. Eto uskoro će biti dozvoljeni i istospolni brakovi pa izvolite. Ili će vas proći volja. Što nije dozvoljeno, nije ni u trendu, pa šta će mi onda pride. Samo kako smo potjerali uskoro će se pojaviti udruge za zaštitu ljubitelja sado-mazo igrica, za pedofile i ostale. A što je sa starim dobrim preljubom, galebarstvom sa zaštitom žigola i prostitutki. To nije u trendu. I za to nema novaca od stranih donatora. Do nedavno nisam shvaćao jednog svog starog prijatelja koji mi je pola u šali, pola u zbilji govorio: Ako se ne zna da sam bio sa drugom, meni je to kao i da nisam bio. Nikakav gušt.

Braniteljske udruge su posebna priča. Danas ih ima više nego što je bilo branitelja 1991. godine. I brinu se za sve i svašta. Nakon što su prodali dionice fonda branitelja mađarskom Molu, danas bi maznuli i dionice HEP-a, ako Vlada odluči prodati dio svog većinskog paketa da bi otkupila Inu od Mola. Licemjerstvo na kvadrat. Još i zaštićeno nacionalnim interesima. Da ne spominjemo njihovo jednogodišnje kampiranje ispred zgrade ministarstva branitelja. Nikakav realan razlog: ne sviđa im se ministar, vukovarski veteran i zatočenik srpskih logora, samo iz razloga što pripada pogrešnoj stranci. Ne sviđa mu se ni njegov pomoćnik sin vukovarske legende Siniše Glavaševića. Iz istih razloga ne sviđaju im se ni neke djelatnice ministarstva. Poželjan profil je Mijo Crnoja, ministra od tri dana, sa toliko financijskih malverzacija koje su obrnuto proporcionalne njegovom obrazovnom nivou. Svi kradu, ali neki lopovi su naši lopovi.

Sve ovo rezultat je krize morala, odnosno potpuno izokrenutih moralnih vrijednosti. I zato mu idu na jetricu ovi novi moralizatori i zaštitnici svega i svačega. Dok ljudi gladuju oni se brinu o kućnim ljubimcima. Organiziraju čišćenje parkova i javnih površina od pseće kakice i šta ti ja znam kakve još nebulozne akcije. I sve uredno izreklamirano. I kažu mi smo vaša savjest. Sveti Augustin je govorio da postoje ljudi nečiste savjesti i oni bez savjesti. Ljudi koji govore da imaju čistu savjest ili da čuvaju tuđu savjest su moralni imbecili ili licemjeri bez granica. Takvi licemjeri vole narod, a ne vole ljude. Vole množinu, a ne vide jedninu. I zato mi je dobro sjela nedavna izjava pape Franje da više voli ateiste od vjerskih licemjera. Ispraznice naših vjerskih službenika da im je draža jedna izgubljena ovčica od cijelog stada je demagoška fraza za nastavak primanja milodara od zabludjelih ovčica.

BILA  DESETKA (N)

                                                                                     Sanjao sam kako vodim proletere mlade

Ni u sportu nismo zaostajali sa kvalitetnim pojedincima. Iako su bili rijetki bilo ih je, a zbog svoje rijetke pojave, njihova se karijera pažljivo pratila u cijelom Livnu. Jedan od prvih koji je iz Livna otišao u veći klub, i to ne bilo koji, nego pravo u Hajduk je i Mladen.

Mladen je porijeklom iz Gornjeg Vakufa, ali je rođen u partizanskom zbjegu, negdje na pola puta između Jajca i Kupresa. Po završetku rata njegovi su se nastanili u Livnu, u prvoj od sedam kućica. Dok je prohodao, Mlađo je počeo ganjati loptu, Zgona su bila blizu i vrlo brzo je uočen njegov talent, te je počeo igrati za Troglav. Livno je tada živjelo za Troglav, bilo je stvar prestiža doći na utakmicu i navijati. Tu su se svi izjednačavali. I predsjednik općine i još moćniji sekretar komiteta i radnici Preslice i Bosne. Livanjskoj djeci tada nisu bile potrebne strane zvijezde i dresovi sa njihovim imenima. Sami su pravili dresove i sebe zvali po Troglavovim prvotimcima. Harem, Bilbija, Ćundul, Mlađo i ostali.

Mladenov talent bio je brzo nagrađen. Još kao junior igrao je u prvoj ekipi, odakle je dobio i poziv za juniorsku reprezentaciju bivše države. Tu su ga odmah pokupili Hajdukovi ljudi i karijeru je nastavio u klubu za kojeg navija polovica Livna. Igrao je u slavnoj Hajdukovoj generaciji sa Holcerom i Hlevnjakom. Tko zna dokle bi dogurao da ovu sjajnu sportsku priču nije prekinuo tada najpoznatiji grubijan u yu nogometu, Mečkarov, stoper Vardara iz Skopja. U neopreznom startu slomio je nogu našem Mlađi. Nogu je Mlađo zaliječio, ali više to nije bila igra kao nekad. Sportski stručnjaci kažu da je to u glavi. Podsvjesni strah od novog loma, evo nama je današnji primjer Eduarda najsličniji tomu. Igra on opet i igra dobro, ali nije to isto.

Do rata Mlađo se pomalo bavio trenerskim poslom, malo više šankom, zanemarivši u potpunosti svoj dotadašnji talent i sportsku energiju. Nakon rata opet se malo vratio Troglavu kao trener, ali nije mogao sa ekipom iz uprave koji su Troglav doživljavali kao smetnju, recidiv starog sistema. Mlađo je napustio Troglav, hvala Bogu, napustio je i alkohol i aktivirao se u SDP-u, gdje je jedno vrijeme bio i izabran za općinskog vijećnika. Iz tog vremena pamte ga svi po njegovim britkim i jetkim komentarima, koji su se u pravilu događali mimo parlamentarne procedure. Mlađo nije mogao trpjeti šupljiranje, pa je to odmah i prekidao, zbunjujući govornika i dobivajući opomene predsjedavajućeg. Pamti se njegova replika upravitelju tužnog Radio Livna, koji je pravdao nedostatak sevdalinki na programu njegove radio stanice, tezom da glazbeni urednici puštaju samo modernu glazbu. A Thopmson ti je klasika, je li Tekliću?

Danas Mlađo opet vodi bitku sa šupljoglavcima i neškolovanim birokratima. Kako je rođen u zbjegu, kao mjesto rođenja navedeno je Jajce, i kako takav se vodio cijeli svoj život u matičnom uredu u Livnu. Nedavnom reformom ili ne znam već čime, Mlađo je jednostavno izbrisan iz livanjske knjige rođenih, a da istovremeno nije prebačen u knjigu rođenih u Jajcu. Kako mu od rata nije trebalo ništa od dokumenata, ulaskom Hrvatske u EU, morao je srediti papire, da bi mogao do Splita, do obitelji. Nema ni domovnice, ni hrvatskog državljanstva, a naši su ga, možda baš poznajući njegovu situaciju, jednostavno izbrisali. I sada se nalazi u nekom zrakopraznom birokratskom prostoru, gdje ga vozaju od nemila do nedraga. Mlađo to nije zaslužio od svog grada i bilo bi dobro što prije to riješiti i pobrisati tog vrlog matičara.

LAŽNI VALTER

Svuda mnogo paranoje svi su do grla u krizi

Samo je nekoliko dana nakon izbora Šefu SDP BiH trebalo da nogom prolije punu kantu mlijeka (glasova) koje je dobio od napaćenog, izmučenog i na rubu pameti naroda u ovoj tužnoj državi. Krenuo je dobro. U posebnom izdanju emisije 60 minuta, na FTV, dan nakon izbora, Šef je, pored izborne pobjede njegove stranke i gotovo sigurnog učešća u novoj vlasti, naglasio i na kojim će se principima formirati ta nova vlast. Na izgradnji nove i bolje države, države po mjeri čovjeka. Posebno je istakao da njega osobno ne zanima nijedna pozicija u vlasti, sve ih je probao i neće insistirati na tome, naročito ako to bude smetalo drugim partnerima u vlasti. Dao je nadu da ova država može drugačije. Još je na kraju emisije, vickasto i pogrešno citirao dijalog iz kultnog filma Valter brani Sarajevo: Nebo treperi, kao da vazduh gori. Sprema se oluja. Također je citirao i dio naslova nove uspješnice Dubioza kolektiva: Vratiće se Valter.... Emisija je i završila ovim hitom spomenutog benda. Ostalo je nejasno na koga je Šef mislio, govoreći o Valteru, na sebe, ili na stranku.

Dilema je razjašnjena samo dva dana kasnije. Njegov prvi reket i šef izbornog štaba, Danko Bananko je na presici, mrtvo hladno izjavio da je novi mandatar Vijeća ministara, njegov šef stranke, kojoj to mjesto i pripada, kao najjačoj stranci u zemlji. Bez obzira što to mjesto, po nepisanoj nacionalnoj rotaciji, sada pripada Hrvatu. Mali je cinično prevalio preko usta i ostao živ da se njegova partija drži samo slova zakona, a ne nekakvih nepisanih pravila. Zašto ovo liči na prolivanje tek pomuženog mlijeka? Upravo zato što je to kontinuitet ponašanja Valtera i tima opričnika kojim se okružio. Misli jedno, govori drugo, a radi treće, pa te protivnici nikada neće dostići. Kako vanjski, tako i unutrašnji.To prevrtanje vlasti na svim novoima traje do danas, tako da sada uopće ne postoji oporba, svi su na neki način na vlasti, dokle će, ne zna nitko.

Cijeli Valterovcurikulum je takav kontinuitet diskontinuiteta. Izuzev djetinjstva i rane mladosti kada je odgajan i obučavan za visoke funkcije. U komunističkoj vlasti, normalno. Valter je uvijek bio zaštićen, kao i većina djece tadašnje crvene buržoazije. Uvijek je bio odlikaš, predsjednik razreda, za akcijaša i udarnika nisam uspio provjeriti, nekako mi to odudara od njegova stylinga. Uzoran student i kasnije naučni djelatnik, dobiva pred rat, zajedno sa Prlićem i Ivanićem, američku stipendiju za dalji naučni rad. U stvari, ta trojka je ocijenjena kao najperspektivniji tim za kasnije, tranzicijsko preslagivanje vlasti. Nakon američkog drila, vraća se u Sarajevo uoči samog izbijanja ratnih sukoba. Iz rata izlazi teško ranjen, operiran i liječen u Švedskoj, gdje se otada doslovno drži doktorove preporuke da je pozitivno razmišljanje jedini izlaz iz svih kriza.

Nakon preuzimanja SDP-a i dobivanja prvih izbora nakon toga, formiranja tužne i kratkotrajne Alijanse, Valter se upustio u složeni proces ubijanja socijaldemokracije, kao jedine političke opcije koja može održati zemlju u jednom komadu. Možda sam ja skeptik i možda ne razmišljam pozitivno, ali meni moja partija sve manje liči na socijaldemokratsku, a nisam toliko pokvaren da kažem na što sada liči. I ne znam kuda će nas ovaj proces odvesti i gdje ćemo završiti. Ali da je dobar, nije brate. Da ne duljim, čistke su počele od prethodnog predsjednika, Nijaza, preko akademika Bože, pa onda redom. I to još uvijek traje. Pretvarajući SDP u društvo jednog lica, okruženog odanim oprčnicima, koji na svaki Valterov mig bespogovorno izvršavaju naređenje ili želju šefa. SDP već odavno ne funkcionira kao skup intelektualno i politički, a pogotovo karakterno i moralno, jakih pojedinaca koje veže, prije svega socijaldemokratska ideja jednakih ljudi i prava, prije je to skup individua koje veže postizanje i očuvanje osobnih interesa, preko leđa partije. Iz prvog Valterovog predsjedništva više nije aktivan niti jedan član, a većina ih je još živa. Sadašnje je poznato samo najinformiranijim pojedincima. Ako bih pravio povijesnu paralelu, mogao bih se referirati na Lenjinov i Staljinov politbiro. Vremenski su se izmjene dogodile u istom intervalu, manje od deset godina.

Današnji SDP tavori na vlasti već tri godine, ulazeći u izbornu 2014. godinu sa realnim šansama za njen gubitak. I to nije tako strašno. Nismo znali biti vlast, nismo napravili državu za čovjeka. Kadrovska minder komisija postavila je i postavlja takve kadrove na sdp-ova mjesta da se upitam u kojoj ja to državi živim. I to nije najgore. I ti novi, zajedno sa prethodnim blijedim karijeristima i poslušnicima, lagano otklizavaju SDP u stranku samo jednog naroda. Po potrebi se zacrvenimo, onako drugarski i komunistički, rijetko liberalno požutimo. A sve su duži intervali zelenog. Prava semafor partija.

Valter nam je jednom objašnjavao razloge pobjede njegova druga Mićka u susjednom entitetu. Kaže, pa jasno je k'o dan da, ako želiš pobijediti SDS, moraš biti veći Srbin od njih. Pa je Mićko zajahao divljeg konja nacionalizma i dobio izbore. I dalje ga jaše, samo je konj sve divljiji i divljiji, tako da ga sada ne može ni sjahati sve i da bi htio, a ono što sada jaše SDS, kljuse je za eutanaziju. Tako i Valter povremeno uzjaše svoga Zekana, malo proparadira sa njim, pa ga parkira na nepoznatom mjestu i opet stane na čelo socijaldemokratske ideje. Zaboravlja samo jedno. Mićko nikada nije bio nada socijaldemokracije nego velikosrpske ideje, a Valter to jeste bio. Doduše u jednom kratkom periodu. A kada takvu, posljednju nadu za državu za čovjeka, iznevjeriš, devalviraš ili prodaš, nemaš se baš čemu mnogo nadati. Neće biti zaboravljeno, pogotovu oprošteno. Iako je u SDP-u već odavno instaliran drugi Super Hikov aksiom: Svi smo mi jednaki, ali ima i jednakijih, mislim da to neće biti dovoljno Valteru da sačuva vlast. Ne državnu, to je davno halalio, nego stranačku, do koje mu je puno više stalo.

I dok njegovi puleni već uveliko plešu sentiš sa nacionalnim strankama, drugi su već prešli u tvrdi stiskavac. Naši parlamentarci na svim nivoima vlasti igraju kadrilu, ples sa čestim promjenama partnera, oni malo stentaniji prešli su na gang-and style sa tajkunima. Onima kojima nije ništa jasno udaraju rep na stihove iz Programa SDP-a, ili udaraju u glamočko gluhonijemo. I dok Valter pleše tango i sa strankom i sa državom u stilu korak naprijed – nazad dva, samo rijetki shvaćaju što se dešava i pjevaju: Oj drugovi jel' vam žao, rastanak se primakao, primakao. Jer ide Kongres, Kongresu se nadam, mada na vidiku još uvijek nema pravog Valtera, još uvijek je zbog mrskih mu oprčnika u dubokoj ilegali, ali nemam sumnje da će se pojaviti. A ako se ipak ne pojavi, ako ga oprčnici identificiraju, lociraju i transferiraju pred šefa, onda mogu komotno reći: Jebeš švedskog doktora i njegovo pozitivno razmišljanje. No, sačekajmo Kongres, ili što bi rekao pravi Valter: Živi bili, pa vidjeli.

Negdje u zemlji čuda, 27.12.2013.